Polazak u jaslice ili vrtić

Polazak vrtić ili jaslice najčešće je prvo odvajanje djeteta od roditelja, osobito majke, na dulje vrijeme. Istovremeno, to je i prvi susret s većim brojem nepoznatih osoba. Često je ovo traumatična situacija, kako za dijete, tako i za roditelje jer je ispunjena strahom od odvajanja i naporima da se dijete prilagodi novoj situaciji.

Prilagođavanje svakao najteže pada djetetu jer se dolaskom u odgojnu skupinu mijenja njegov način življenja. Dijete upoznaje skupinu djece, uspostavlja socijalne kontakte, razvija komunikaciju s drugom djecom i odgajateljima. Ono se mora prilagoditi na odvojenost od roditelja (na dulje vrijeme), višesatni boravak među većim brojem djece, odgajateljice, novi prostor, namještaj, krevetić, igračke, djelomično različit dnevni ritam ustajanja, spavanja, njege i hranjenja, pravila ponašanja u odgojnoj grupi

Najveći dio djece plače ili na neki drugi način protestira iskazujući svoju tugu zbog razdvajanja. Djeca osjećaju tzv. separacijsku anksioznost. Ona teško shvaćaju da će se roditelji vratiti, osjećaju se ostavljenima. Za roditelje je najvažnije znati da je malo separacijske anksioznosti normalno. Takvo dječje ponašanje zapravo nam pokazuje da dijete i roditelj imaju dobru i kvalitetnu vezu, odnosno da su razvili kvalitetnu povezanost.

Prilagođavanje ponekad vrlo teško pada i roditeljima koji onda svoju nesigurnost i neugodne osjećaje najčešće prenose na dijete, pogotovo ako ih izražavaju pred djetetom. Razdoblje prilagodbe dijete će lakše prebroditi ukoliko polazak u jaslice/vrtić smatrate prirodnim procesom odrastanja!

Koliko razdoblje prilagodbe može trajati?

Svako dijete prolazi kroz razdoblje prilagodbe koje je individualan proces. Tri su osnovna tipa prilagodbe – laka prilagodba, prilagodba srednje težine te teška prilagodba.

Laka prilagodba

Normalna reakcija na promjenu okoline kod djece koja imaju optimalne odgojne uvjete i koja su uspostavila sigurnu i stabilnu emocionalnu vezu s roditeljima; kod takve djece sve reakcije i promjene u ponašanju normaliziraju se tijekom 10-15 dana boravka u vrtiću/jaslicama.

Pilagodba srednje težine

Promjene u ponašanju su produljene i stabiliziraju se do 30 dana boravka u vrtiću – jaslicama.

Teška prilagodba

Dugotrajniji i naporniji poremećaj ponašanja koji može trajati 2 – 6 mjeseci; kod takve je djece često prisutno više nepovoljnih čimbenika koji produljuju razdoblje prilagodbe, a to mogu biti obolijevanje, nepovoljni obiteljski uvjeti uz neprimjerene odgojne utjecaje i dr.

Najveći broj djece prođe proces prilagodbe bez većih poremećaja ponašanja, a samo mali broj prolazi teži oblik prilagodbe. Neka su djeca sklona reakcijama na fiziološkom planu: odbijanje hrane, odbijanje spavanja, probavne smetnje, često obolijevanje, a druga ponašajnim reakcijama: plač, agresivnost, povučenost, ljutnja. Jedna od mogućih reakcija je i tzv. regresija, što znači da će se kod djeteta pojaviti oblici ponašanja koji su karakteristični za raniju, već savladanu fazu razvoja - npr. dijete ponovo počne mokriti u krevet, sisati prst, tražiti dudu i sl.. Sva ta ponašanja normalna su u fazi prilagodbe. Ona slabe i nestaju brzinom kojom se dijete prilagođava okolini i uspostavlja socio-emocionalne odnose s odgajateljem.

Potrebno je upozoriti da adaptacija nije gotova kada dijete prestane plakati, već kada dijete počne spontano izražavati svoje osjećaje, misli i sposobnosti. Zbog toga posebnu pažnju treba obratiti i na povučenu djecu koja ne pokazuju vlastitu inicijativu, a vrlo često ne izražavaju svoje prave osjećaje, već ih zadržavaju i „pate u sebi“.

Način na koji će se dijete prilagođavati ovisi o:

  • njegovim individualnim osobinama
  • stupnju njegova razvoja
  • dobi djeteta
  • zdravstvenom stanju djeteta
  • obiteljskoj atmosferi u kojoj dijete živi i odnosu roditelja i djeteta
  • dotadašnjim kontaktima djeteta s većim brojem djece i odraslih
  • iskustvima koje dijete ima u odvajanju od roditelja
  • pripremama djeteta za polazak u jaslice/vrtić
  • redovitosti dolaženja djeteta u jaslice/vrtić tijekom razdoblja prilagodbe
  • stavovima roditelja prema odgojno-obrazovnoj ustanovi odnosno djelatnicima jaslica/vrtića.

Teže se prilagođavaju novoj okolini:

  • emocionalno labilna djeca
  • nesamostalna i egocentrična djeca
  • ona koja od ranije imaju negativnih iskustava u odvajanju od roditelja.

Što roditelj može učinit kao bi pomogao svom djetetu koje kreće u jaslice/vrtić?

  • u roditeljskom domu razgovarajte o vrtiću, prošećite do njega, do dječjem igrališta i boravite neko vrijeme na njemu osobito u vrijeme dok se tamo igraju druga djeca
  • obavite zajedničku kupovinu papučica, pidžame, ruksaka za vrtić...
  • planirajte godišnji odmor u periodu prilagodbe kako bi se djetetu omogućilo postepeno produljivanje boravka u jaslicama/vrtiću; provedite nekoliko dana u odgojnoj skupini zajedno sa svojim djetetom, ostanite s njime dok se ne privikne na nove osobe i prostor
  • planirajte da prvih dana dijete u vrtiću/jaslicama boravi kraće vrijeme te da vrijeme ručka i spavanja ostavite za kasnije razdoblje
  • priopćite odgajateljima nadimak ili ime od milja vašeg djeteta: ako ga odgajatelj tako zazove lakše će uspostaviti odnos
  • dajte odgajatelju vašu sliku ili sliku obitelji kako bi je pričvrstio na pano u sobi ili u garderobni ormarić ili to možete učiniti zajedno sa svojim djetetom - u trenucima žalosti, dijete će se lakše utješiti gledajući je
  • osvijestite djetetu odgajateljice kao osobe koje će se u vašem odsutstvu brinuti o njemu
  • upoznajte odgajatelja s posebnostima vašeg djeteta: ritualima, načinima hranjenja, spavanja, ostalim potrebama
  • ako dijete želi, dopustite mu da u vrtić ponese svoj omiljeni predmet ili igračku (plišanac, jastuk, krpica, dekica, majica nekog od roditelja)
  • neka polasci od kuće budu opušteni, nemojte juriti u posljednji tren, prenoseći pritom na dijete pritisak zbog kašnjenja
  • prilikom odvajanja ili dolaska po dijete pokažite i recite djetetu da ga volite i da ste mirni, veseli i ponosni što je u vrtiću/jaslicama
  • kada stingete u vrtić ne bježite od djeteta, budite iskreni prema njemu, uvijek ga pozdravite i naglasite mu kada ćete doći po njega (npr. nakon ručka ili spavanja) i potrudite se da održite obećanje
  • nakon odlaska iz vrtića pitajte ga i pažljivo poslušajte o tome kako je proveo dan (nemojte se čuditi i zabrinjavati ukoliko dijete uopće ne želi pričati o vrtiću – neka djeca to ne vole i redovito odbijaju)
  • većina djece će uskoro početi pričati o vrtiću, drugoj djeci, o odgajateljicama i igračkama, podržavajte buđenje interesa za vrtić kod djeteta
  • ne omalovažavajte djetetove poteškoće tijekom prilagodbe, ne rugajte mu se, sada ste svojem djetetu potrebniji nego ikada, posvetite mu svoje slobodno vrijeme, budite mu partner u igri, povedite ga u šetnju, razgovarajte
  • vodite računa da dijete ima red u rasporedu aktivnosti kod kuće (vrijeme obroka, igre,šetnje, odlaska na počinak), za dijete sve što je trajno i bez iznenađenja ima svojstvo umirivanja
  • ne govorite pred djetetom o svojim strahovima, strepnjama i negativnim osjećajima, dijete osjeća vaše strahove i to može povećati osjećaj separacijske anksioznosti
  • budite smireni, nemojte djetetu pokazivati zabrinutost ili žalost što ga ostavljate
  • neka vaš rastanak s djetetom ispred sobe bude kratak, strpljiv, nježan, ali i odlučan, dugi rastanci pokazuju djetetu da ste neodlučni u odluci da ono ostane bez vas, pokazuje vaše nepovjerenje i nesigurnost
  • ako vam je preteško odvojiti se od djeteta ili imate osjećaj da vam situacija izmiče kontroli, zamolite nekog drugog člana obitelji (npr. tatu, baku) da on u prvim danima prati dijete u vrtić i "odradi" prilagodbu
  • u slučaju da problemi adaptacije traju duže od 3-4 tjedna obratite se stručnoj službi vrtića za pomoć, pogotovo ako dijete i nakon tog razdoblja odbija jesti ili spavati, kod kuće jako loše spava ili ste primijetili bitne promjene u njegovu ponašanju koje vas zabrinjavaju

Kada dijete krene u jaslice/vrtić u početnom razdoblju prilagodbe važan je ritam ostajanja u jaslicama/vrtiću. S povjerenjem ga dogovarajte s odgajateljicama. Budite podrška vašem djetetu, dajte si vremena i prostora da se udomaćite, a zatim ga pustite da samo istražuje. Vrlo brzo ustanovit ćete da je dijete zapravo mnogo samostalnije no što ste mislili.

 Pripremila: Gorana Mišćenić, psihologinja