Zdrave navike hranjenja važne su za normalan rast i razvoj predškolske djece kao i zbog prevencije razvoja bolesti vezanih uz prehranu u kasnijoj dobi. Unatoč toj spoznaji, danas se sve češće susrećemo s lošom kvalitetom prehrambenih proizvoda. Živeći i radeći s djecom gotovo smo svakodnevno suočeni s pitanjem što djetetu ponuditi za obrok, kako ga navesti na to da jede nešto što mislimo da bi trebalo, a ne samo što bi ono željelo te kako kod djeteta razviti pravilne navike hranjenja. Ako izbor prepustimo djetetu, ono će ga vjerojatno suziti na samo nekoliko vrsta omiljene hrane i to najčešće one koju je odabralo pod utjecajem brzog načina života obitelji, konzumerskog društva i medijskih poruka. Nepravilne navike hranjenja pak, imaju višestruke negativne učinke. Mogu dovesti do prekomjerne težine i pretilosti. Pretilost pak, negativno utječe na dječje tjelesno zdravlje kroz otežano funkcioniranje nekoliko organskih sustava (npr. endokrini, dišni) te je povezana sa sve češćom pojavom kroničnih zdravstvenih stanja među mladima kao što su dijabetes tipa 2 i astma. Nadalje, djeca povećane težine posljedično mogu razviti nisko samopoštovanje i psihosocijalne probleme. Loša kvaliteta života u djetinjstvu i povećani rizik za razvoj pretilosti u odrasloj dobi doveli su do toga da je preuhranjenost kod djece u novije doba postala jedan od najvažnijih javno-zdravstvenih problema.
Na dječje navike hranjenja utječu brojne intrinzične predispozicije, ali i dinamika okoline u kojoj dijete odrasta. Iako ne bi trebalo podcijeniti ulogu djeteta u procesu izbora i prihvaćanja hrane, važno je naglasiti značaj uloge socijalne okoline u kojoj se hranjenje odvija. Tako odrasli iz dječjih reakcija prema ponuđenoj hrani uče o njihovim preferencijama, ali isto tako mogu na djecu projicirati i vlastite preferencije.
Istraživanja također govore o mijenjaju prehrambenih navika s dobi, a na razvoj preferencija prema hrani utječu brojni čimbenici kao što su roditelji i obiteljsko okruženje te odgojitelji odnosno učitelji na djecu mlađe dobi, a vršnjaci u adolescentskoj dobi.
No, bez obzira na različite utjecaje iz okoline, rana iskustva su izuzetno važna pa se navike hranjenja stečene u djetinjstvu najčešće održavaju i prelaskom djece u školu, a izbor prehrane u osnovnoškolskoj dobi stvara temelje za one u adolescenciji. Ovi nalazi idu u prilog razvojnim teorijama koje pretpostavljaju da djeca uče iz svojih iskustava. Prema Bronfenbrennerovoj teoriji ekološkog razvoja svjesnost o fizičkoj i socijalnoj okolini te uključivanje u njih glavni su mehanizmi pomoću kojih djeca uče.
Polazeći od činjenice o važnosti utjecaja ranih iskustava i socijalne okoline na oblikovanje temeljnih stavova, vrijednosti i ponašanja općenito, a tako i onih vezanih uz prehranu te činjenice o sve većem broju djece sa zdravstvenim problemima uzrokovanim lošim navikama hranjenja čini se da su rano djetinjstvo i predškolska ustanova pravo vrijeme i mjesto za razgovor o toj temi. Edukacija o prehrani te intervencije vezane uz pravilne navike hranjenja tijekom predškolske dobi koje trebaju biti usmjerene na djecu, njihove roditelje i odgojitelje mogu stvoriti temelj za cjeloživotno zdrave prehrambene navike.
Organska prehrana u DV Opatija
Sve nas je to navelo da više promišljamo i razgovaramo o štetnim utjecajima intenzivne konvencionalne proizvodnje, nepravilne ishrane te nasuprot tome o biološkoj proizvodnji, pravilnom odabiru namirnica i zdravom načinu ishrane u našem vrtiću. Željeli smo dati svoj doprinos razvoju zdravog načina življenja od najranije dobi, utječući na djecu, njihove roditelje, ali i odgojitelje.
U prvoj fazi prije petnaestak godina iz vrtićkih jelovnika izbacili smo nezdrave namirnice i obroke kao što su hrenovke, paštete, salame, krafne, pretjerano šećerenje, a obogatili ih jelima spravljenim od svježih namirnica i onim tradicionalnim karakterističnima za naš kraj. Naše smo jelovnike oplemenili jelima kao što su jela od kiselog kupusa, repe, slanutka, leće, palente, prosa, bundeve, riblji brodet, jela od maruna (kestena), započeli s redovitom uporabom maslinovog ulja i jabučnog octa, unijeli neke tradicionalne deserte kao npr. fritule, kolači od maruna, pince. Smatrali smo da je važno djecu od najranije dobi upoznati s tradicijskim običajima koji se tiču prehrambenih navika kako bi potakli izgradnju temelja za njihove daljnje izbore i preferencije.
Prije godinu dana otišli smo korak dalje. Zahvaljujući suradnji s Udrugom Žmergo iz Opatije, uspjeli smo ostvariti suradnju s domaćim i lokalnim proizvođačima koji se bave biološkom proizvodnjom, a od kojih nabavljamo organske namirnice i proizvode koje koristimo za pripremu jela. Odlučili smo uvesti ekološke proizvode u našu prehranu jer su kvalitetni i visoke prehrambene vrijednosti, ne sadrže GMO, sam postupak proizvodnje kontroliran je od njive tj. staje do prodajnih polica, meso ne sadrži ostatke hormonalnih dodataka, u prerađivačkom postupku u većoj je mjeri sačuva prirodna vrijednost proizvoda, u ekološkim proizvodima ima najmanje 95% ekoloških sastojaka i sam ekološki proizvod ne sadrži štetne dodatke. Za sada se na našim jelovnicima ovi obroci nalaze jednom mjesečno kada djeca imaju priliku upoznati i isprobati neka nova jela i namirnice koje najčešće ne susreću u roditeljskom domu. Naglašavamo ipak kako se većinom radi o namirnicama koje i inače koristimo u pripremi naših jela (kravlji sir, blitva, kupus, krumpir, slanutak, rajčica, sir, jabuke, jagode, trešnje, bundeve i sl.), međutim organski su uzgojene. Među njima nalazi se i nekoliko namirnica kao što su sejtan, tofu ili se radi o nekim kombinacijama namirnica koje su rjeđe prisutne u svakodnevnoj prehrani većine obitelji.
Uvođenjem biološki uzgojenih namirnica, naišli smo i na određene probleme kao što su mali broj ekoloških proizvođača, te nedostatne količine potrebnih namirnica i ostalih prehrambenih proizvoda za potrebe vrtića. To je jedan od razloga zbog kojeg se one nalaze na našim jelovnicima jednom mjesečno.
Jela spravljena od ovih namirnica predstavili smo na nekoliko manifestacija koje su održane u našoj lokalnoj zajednici, a u organizaciji DV Opatija kao što je primjerice Lovranski dječji dan uoči uskršnjih praznika te Dani crvenog križa u Opatiji. Tada su roditelji i šira javnost imali prilike upoznati dio našeg jelovnika i zajedno s djecom istražiti nove okuse. Održano je i nekoliko edukativnih predavanja i prezentacije u lokalnoj zajednici na istu temu.
Kroz ovakve aktivnosti kod djece nastojimo promicati drugačije i zdrave navike prehrane, razvijati svijest o kulturnoj pripadnosti te stvarati temelje za ekološki i etički prihvatljivim ponašanjem u budućnosti, kojim će utjecati na održivi razvitak odnosno očuvanje i zaštitu okoliša. Roditelji također imaju mogućnost upoznati nova stremljenja, promišljati o svojim izborima i svojim ponašanjima kako u odnosu na dijete tako i u odnosu na sebe i prirodu.
Pripremila: Gorana Mišćenić, psihologinja