Polazak u jaslice ili vrtić

Polazak u vrtić ili jaslice najčešće je prvo odvajanje djeteta od roditelja, osobito majke, na dulje vrijeme. Istovremeno, to je i prvi susret s većim brojem nepoznatih osoba. Često je ovo stresno iskustvo, kako za dijete, tako i za roditelje jer je ispunjeno strahom od odvajanja i naporima da se dijete prilagodi novoj situaciji. Roditelji si u ovom razdoblju često postavljaju pitanja kao što su:

"Kako će djetetu biti bez mene?"
"Hoće li moje dijete biti tužno?"
"Hoće li odgajatelj prepoznati i razumjeti potrebe mojeg djeteta?"
"Hoće li biti tužno?"
"Hoće li ga druga djeca prihvatiti?"
"Hoće li se prilagoditi na vrtić?"

Prilagodba je proces tijekom kojeg se mijenja djetetov način življenja. Dijete se prilagođava na novi prostor, nepoznate odrasle osobe (odgajatelje i stručne suradnike), drugu djecu, višesatni boravak među većim brojem djece, ritam dana (hranjenje, njega, spavanje) koji je nerijetko drugačiji od onog dosadašnjeg te pravila ponašanja u odgojnoj skupini. Dijete se prilagođava novoj stvarnosti i za to mu je potrebno određeno vrijeme. 

Kako djeca reagiraju?

Najveći dio djece plače ili na neki drugi način protestira iskazujući svoju tugu i strah zbog razdvajanja. Djeca osjećaju tzv. separacijsku anksioznost. Ona teško shvaćaju da će se roditelji vratiti, da je njihov rastanak samo privremen te se osjećaju ostavljenima. Za roditelje je najvažnije znati da je malo separacijske anksioznosti normalno. To što vašem djetetu bude više ili manje teško kada se odvaja od vas znači da ste razvili sigurnu privrženost odnosno čvrstu i kvalitetnu vezu. Vašem ste djetetu važni, osjeća se sigurno s vama i to je poruka koju trebate imati u mislima (dijete i ja smo razvili bliskost i to je važno) kada vidite svoje dijete uplakano tijekom odvajanja u vrtiću. Ukoliko vam se pak čini da vaše dijete naizgled nema nikakvih teškoća odvojiti se od vas ne znači da niste razvili sigurnu privrženost jer djetetove reakcije u procesu prilagodbe ovise o brojnim čimbenicima.

Ponekad roditelji očekuju manje intenzivnu dječju reakciju opisujući određena pozitivna iskustva djeteta s drugom djecom i odraslim (npr. dijete se rado igra s drugom djecom, rado prilazi drugima, veselo je kada mu se netko obrati...). Međutim, djeca se do sada najčešće nikada nisu našla u situaciji da budu sama i bez roditelja (ili neke druge poznate osobe) u novim situacijama, s nekim nepoznatim osobama i novim prostorima. Dakle, prilagodba je proces i dijete treba vrijeme kako bi prihvatilo nove okolnosti i ništa se drugo značajno ne mora dogoditi što bi uzrokovalo njegovu intenzivnu emocionalnu ili ponašajnu reakciju osim što se osjeća nelagodno zbog velikih promjena u svojem životu, koje malo dijete teško može razumjeti zbog svojeg razvoja. Važno je znati da su ove promjene prolazne te s vremenom obično nestanu.

Kako roditelji reagiraju?

Prilagođavanje ponekad vrlo teško pada i roditeljima koji se razlikuju s obzirom na reakcije koje doživljavaju prilikom odvajanja od svojeg djeteta. Neki roditelji osjećaju krivnju što "ostavljaju" dijete u vrtiću. No, važno je napomenuti kako djeca reagiraju i "preuzimaju" osjećaje svojih roditelja pa tako i one vezano uz odlazak u vrtić. Roditelji svoju nesigurnost i ostale neugodne osjećaje (uznemirenost, strah, brige, sumnje) najčešće prenose na dijete, pogotovo ako ih izražavaju pred djetetom. Razdoblje prilagodbe dijete će lakše prebroditi ukoliko polazak u jaslice/vrtić smatrate prirodnim procesom odrastanja! Isto tako, prilagodba će proći lakše ukoliko pred djetetom ne pokazujete svoju nesigurnost i uznemirenost, iako ih stvarno i osjećate, što je potpuno normalno očekivati, jer se i vi kao roditelji nalazite u jednoj potpuno novoj situaciji u kojoj po prvi put svoje dijete povjeravate nepoznatim osobama izvan vašeg doma. A potrebno je vrijeme da se upoznamo te razvijemo i uspostavimo međusoban odnos povjerenja. Također, prilagodba će biti za sve lakša ukoliko ste kao roditelji sigurni da je vrtić u ovom trenutku zbog vaših poslovnih obaveza jedina opcija za zbrinjavanje djeteta, a da to nisu bake, djedovi ili možda ipak vi sami. Ovo je posebno važno za mlađu, jasličku djecu koja u toj dobi još uvijek imaju najveću potrebu biti u okruženju svojih najbližih i trebaju njihovu fizičku i emocionalnu blizinu.

Važno je znati da su svi osjećaji koji vam se mogu pojaviti tijekom ove velike promjene u vašem zajedničkom životu normalne i očekivane reakcije na novu i nepoznatu situaciju. U nošenju s tim osjećajima mogu vam pomoći bliske osobe i stručno osoblje vrtića. 

Koliko traje prilagodba?

Svako dijete prolazi kroz razdoblje prilagodbe koje je individualan proces. Tri su osnovna tipa prilagodbe – laka prilagodba, prilagodba srednje težine te teška prilagodba.

Laka prilagodba

Normalna reakcija na promjenu okoline kod djece koja imaju optimalne odgojne uvjete i koja su uspostavila sigurnu i stabilnu emocionalnu vezu s roditeljima; kod takve djece sve reakcije i promjene u ponašanju normaliziraju se tijekom 10-15 dana boravka u vrtiću/jaslicama.

Prilagodba srednje težine

Promjene u ponašanju su produljene i stabiliziraju se do 30 dana boravka u vrtiću – jaslicama. 

Teška prilagodba

Dugotrajniji i naporniji poremećaj ponašanja koji može trajati 2 – 6 mjeseci; kod takve je djece često prisutno više nepovoljnih čimbenika koji produljuju razdoblje prilagodbe, a to mogu biti obolijevanje, nepovoljni obiteljski uvjeti uz neprimjerene odgojne utjecaje i dr.

Najveći broj djece prođe proces prilagodbe bez većih ponašajnih i emocionalnih teškoća, a samo mali broj prolazi teži oblik prilagodbe. Neka su djeca sklona tjelesnim reakcijama kao što su bolovi u trbuhu, povraćanje, glavobolje, ponovno mokrenje ili zadržavanje stolice. Mogu pokazivati i određene ponašajne reakcije poput povlačenja (drži se po strani, ne ispušta svoju dudu, igračku, mirno je u nekom kutku sobe, ne uključuje se na poticaje), odbijanja svakog kontakta u vrtiću, plačljivosti, odbijanja jela i spavanja, agresivnosti, "zaljepljenosti" za roditelja. Jedna od mogućih reakcija je i tzv. regresija, što znači da će se kod djeteta pojaviti oblici ponašanja koji su karakteristični za raniju, već savladanu fazu razvoja - npr. dijete ponovo počne mokriti u krevet, sisati prst, tražiti dudu i sl. Sva ta ponašanja normalna su u fazi prilagodbe. Ona slabe i nestaju brzinom kojom se dijete prilagođava okolini i uspostavlja prisnu emocionalnu i socijalnu vezu s odgajateljem.

Kod neke se djece kriza zbog odvajanja može pojaviti kasnije, nakon što se dijete bez teškoća odvajalo od vas i dobro funkcioniralo u grupi neko vrijeme (obično kraće). Baš kada ste pomislili kako je polazak u vrtić za vas bio bezbolan, dijete vas je iznenadilo. Naime, razlog tome je što je dijete tek sada shvatilo da je vrtić "za stalno", da nije samo povremena igra ili izlet i tada počinje reagirati. 

Potrebno je upozoriti da adaptacija nije nužno gotova kada dijete prestane plakati, već kada dijete počne spontano izražavati svoje osjećaje, misli i sposobnosti. Zbog toga posebnu pažnju treba obratiti i na povučenu djecu koja ne pokazuju vlastitu inicijativu, a vrlo često ne izražavaju svoje prave osjećaje, već ih zadržavaju i „pate u sebi“.

O čemu ovisi prilagodba?

Prilagodba ovisi o:

  • djetetovim individualnim osobinama
  • stupnju djetetova razvoja
  • dobi djeteta
  • zdravstvenom stanju djeteta
  • obiteljskoj atmosferi u kojoj dijete živi i odnosu roditelja i djeteta
  • dotadašnjim kontaktima djeteta s većim brojem djece i odraslih
  • rutinama, navikama i ritmu kod kuće (koji su slični onim vrtićkim) 
  • iskustvima koje dijete ima u odvajanju od roditelja
  • pripremama djeteta za polazak u jaslice/vrtić
  • redovitosti dolaženja djeteta u jaslice/vrtić tijekom razdoblja prilagodbe
  • stavovima roditelja prema odgojno-obrazovnoj ustanovi odnosno djelatnicima jaslica/vrtića.

Teže se prilagođavaju novoj okolini:

  • mlađa djeca (jasličke dobi)
  • emocionalno nesigurnija djeca
  • nesamostalna djeca
  • ona koja od ranije imaju negativnih iskustava u odvajanju od roditelja.

Kako pružiti podršku djetetu?

  • u roditeljskom domu razgovarajte o vrtiću, prošećite do njega, do dječjeg igrališta i promatrajte kako se djeca igraju
  • obavite zajedničku kupovinu papučica, pidžame, ruksaka za vrtić...
  • osigurajte vrijeme za prilagodbu (planirajte godišnji odmor u periodu prilagodbe - 2 do 3 tjedna kako bi se djetetu omogućilo postepeno produljivanje boravka u jaslicama/vrtiću; provedite nekoliko dana u odgojnoj skupini zajedno sa svojim djetetom, ostanite s njime dok se ne privikne na nove osobe i prostor (roditelji se mogu izmjenjivati u periodu prilagodbe te isto tako uključiti i nekog drugog člana obitelji - baku, djeda, tete...)
  • planirajte da prvih dana dijete u vrtiću/jaslicama boravi kraće vrijeme te da će se vrijeme ručka i spavanja ostaviti za kasnije razdoblje
  • priopćite odgajateljima nadimak ili ime od milja vašeg djeteta: ako ga odgajatelj tako zazove lakše će uspostaviti odnos
  • uskladite stavove o polasku djeteta u vrtić unutar obitelji
  • pričekajte s uvođenjem novih navika - sada su odvajanje od vas i prilagodba najvažniji razvojni zadatak za dijete. Polazak u vrtić nije trenutak za druge velike promjene (npr. odvikavanje od pelena, dude, premještanja u veliki krevet ili seljenje u svoju sobu)
  • dajte odgajatelju vašu sliku ili sliku obitelji kako bi je pričvrstio na pano u sobi ili u garderobni ormarić ili to možete učiniti zajedno sa svojim djetetom - u trenucima žalosti, dijete će se lakše utješiti gledajući je
  • osvijestite djetetu odgajateljice kao osobe koje će se u vašem odsutnosti brinuti o njemu (razgovarajte o tome kod kuće, a pri dolasku u vrtić i vašem odvajanju od djeteta podsjetite dijete da ćete se vratiti, a da će se tijekom vašeg izbivanja o njemu brinuti njegove odgajateljice - igrati se, čuvati ga, mijenjati pelenu, hraniti ga, uspavljivati...)
  • upoznajte odgajatelja s posebnostima vašeg djeteta: ritualima, načinima hranjenja, spavanja, ostalim potrebama (to ste nam već rekli tijekom individualnih razgovora, no uputno je da s i stim upoznate i odgajatelje) 
  • ako dijete želi, dopustite mu da u vrtić ponese svoj omiljeni predmet ili igračku (plišanac, jastuk, krpica, duda varalica, boca, dekica, majica nekog od roditelja)
  • neka polasci od kuće budu opušteni, nemojte juriti u posljednji tren, prenoseći pritom na dijete pritisak zbog kašnjenja
  • prilikom odvajanja ili dolaska po dijete pokažite i recite djetetu da ga volite i da ste mirni, veseli i ponosni što je u vrtiću/jaslicama
  • kada stignete u vrtić ne iskradajte se iz sobe i ne bježite od djeteta bez pozdrava (kada dijete shvati da vas nema bit će još više uznemireno, osjećat će se prestrašeno, ostavljeno i nesigurno jer ga je roditelj napustio), budite iskreni prema njemu, uvijek ga pozdravite i naglasite mu kada ćete doći po njega i pri tome buditi konkretni (npr. doći ću nakon ručka ili spavanja) i svakako se potrudite održati obećanje kako bi dijete imalo povjerenje u vas, a dijete će nakon nekog vremena shvatiti da vaš odlazak ne znači da se nećete vratiti
  • nakon odlaska iz vrtića razgovarajte o vrtiću i tome kako je provelo dan (nemojte se čuditi i zabrinjavati ukoliko dijete uopće ne želi pričati o vrtiću – neka djeca to ne vole i redovito odbijaju). Izbjegavajte postavljati djetetu pitanja kao što su "Kako ti je bilo?". Djeca obično ne znaju što bi odgovorila na takvo pitanje ili odgovaraju kratko. Umjesto toga možete razgovor započeti s: "Vidjela sam da u vrtiću imate puno kockica, autića, imate istu slikovnicu kao i mi kod kuće..."; "Vidim da ste se zabavljali i smijali kad sam došla...". Ako dijete još nije verbalno, to ne znači da s njim ne možete isto tako razgovarati, ono možda neće verbalizirati, ali vi ćete mu vašim pitanjima, gestama i vašom fizičkom blizinom (držeći ga u svojem naručju, grleći ga, smiješeći mu se  pokazivati da vam je stalo i emocionalno ga podržati, što je svakako umirujuće za dijete. Većina djece će uskoro početi pričati o vrtiću, drugoj djeci, o odgajateljicama i igračkama, podržavajte buđenje interesa za vrtić kod djeteta.
  • recite djetetu gdje ćete vi biti i što ćete raditi dok je ono u vrtiću
  • pružite djetetu realna očekivanja (vrtić nije "raj na zemlji") - pokušajte djetetu ne davati nerealna očekivanja (npr. da će u vrtiću biti jako sretan, da će imati puno prijatelja, da će mu biti jako zabavno) jer to jednostavno ne možete predvidjeti. Ako se ta obećanja ne obistine, dijete će biti razočarano. Radije se usmjerite se na informacije o aktivnostima koje u vrtiću može očekivati (npr. "U vrtiću ćeš se igrati, ići ćete na dvorište, trčat ćete, jest ćete, spavati, upoznat ćeš drugu djecu, odgajateljice će te čuvati dok se ja ne vratim...")
  • prihvatite djetetove osjećaje - ne omalovažavajte njegove poteškoće tijekom prilagodbe, ne izrugujte mu se (npr. "a baš si beba kad plačeš"; "pa ti si velika, zašto plačeš"; "ma daj, samo bebe plaču", "ljutim se na tebe kad plačeš"; "baš sam razočarana") sada ste svojem djetetu potrebniji nego ikada, posvetite mu svoje slobodno vrijeme, budite mu partner u igri, povedite ga u šetnju, opustite se, razgovarajte
  • izbjegavajte "prijetiti" djetetu vrtićem ("Vidjet ćeš ti u vrtiću..."; "Morat ćeš sve pojesti!"; "Morat ćeš spremati igračke!"; "Tamo nećeš smjeti plakati, djeca će ti se smijati!"; "U vrtiću ćeš morati spavati!"
  • obratite pažnju na to da dijete ima red u rasporedu aktivnosti kod kuće (vrijeme obroka, igre, šetnje, odlaska na počinak), za dijete sve što je trajno i bez iznenađenja ima svojstvo umirivanja
  • ne govorite pred djetetom o svojim strahovima, strepnjama i neugodnim osjećajima, dijete osjeća vaše strahove i to može povećati osjećaj separacijske anksioznosti ("ako mama/tata nema povjerenja u vrtić i tete, kako me tamo mogu ostaviti")
  • budite smireni, nemojte djetetu pokazivati zabrinutost ili žalost što ga ostavljate
  • neka vaš rastanak s djetetom ispred sobe bude kratak, strpljiv, nježan, ali i odlučan, dugi rastanci pokazuju djetetu da ste neodlučni u odluci da ono ostane bez vas, pokazuje vaše nepovjerenje i nesigurnost. Osmislite kratki oproštajni ritual (npr. poljubac u nosić, zagrljaj...)
  • ako vam je preteško odvojiti se od djeteta ili imate osjećaj da vam situacija izmiče kontroli, zamolite nekog drugog člana obitelji (npr. tatu, baku) da on u prvim danima prati dijete u vrtić i "odradi" prilagodbu
  • u slučaju da problemi adaptacije traju duže od 3-4 tjedna obratite se stručnoj službi vrtića za pomoć, pogotovo ako dijete i nakon tog razdoblja odbija jesti ili spavati, kod kuće jako loše spava ili ste primijetili bitne promjene u njegovu ponašanju koje vas zabrinjavaju

Prilagodbu vašeg djeteta nemojte uspoređivati s prilagodbom druge djece. Djeca su različita!

Kada dijete krene u jaslice/vrtić u početnom razdoblju prilagodbe važan je ritam ostajanja u jaslicama/vrtiću. S povjerenjem ga dogovarajte s odgajateljicama. Dijete će u vrtiću u prvim danima boraviti kraće vrijeme i uz vašu prisutnost, a tek ćete se postepeno odvajati jedan od drugoga, u dogovoru s odgajateljima, a sukladno potrebama vašeg djeteta. Budite podrška vašem djetetu, dajte si vremena i prostora da se udomaćite, a zatim ga pustite da samo istražuje. Također, nemojte se ustručavati reći da vam je teško i zatražiti podršku (ili od odgajatelja ili nekog od stručnih suradnika). Ponekad samo jedan razgovor s drugim osobama može olakšati vaše osjećaje što će vam pomoći da prebrodite ovo za vas trenutno stresno i izazovno iskustvo. Uz otvorenu komunikaciju, dobru suradnju i razvojem povjerenja vrlo brzo zaključit ćete da je dijete zapravo mnogo samostalnije no što ste mislili. Budite strpljivi na ovom zajedničkom putovanju i prema sebi i prema djetetu. Zajedno ste učinili veliki korak u svijet.

Pripremila: Gorana Mišćenić, psihologinja