Priče koje pomažu
Pripovijedanje priča postoji od kad je čovjek razvio govor. I špiljski crteži su priče koje su „zapisivali“ ljudi kako bi zabilježili događaje, a nama koriste da saznamo razvoj čovječanstva kroz povijest. Priče su se oduvijek pripovijedale da bi se ljudi zabavili, da bi si pojasnili događaje i situacije koje nije bilo lako običnim riječima objasniti. Putem priča podučavalo se djecu o svijetu, prirodi, različitim poslovima, pravilima ponašanja. U vrijeme dok nije bilo televizije djeca su najradije vrijeme kratila upravo slušajući, pripovijedajući i smišljajući priče.
Priče koje pomažu ili terapeutske priče su one koje nam pomažu da lakše prevladamo teške životne situacije u kojima smo se našli. Takve priče na indirektan način pružaju objašnjenje situacije, utjehu i vjeru da će se sve završiti na dobar način. Priče koje pomažu primjerene su za odrasle i za djecu. Nekoliko je autora koji se na znanstvenoj razini bave ovim područjem biblioterapije. Priče koje pomažu mogu se pisati kao individualizirane priče za pojedinu osobu koja se našla u nekoj problemskoj situaciji, a isto tako ima mnogo slikovnica (problemske, socijalne) te zbirki priča (Iscjeljujuće priče…) u kojima se mogu naći priče koje mogu pomoći u raznim životnim izazovima.
Autorica Susan Perrow, poznata je australska spisateljica terapeutskih priča. Početkom ove pandemije napisala je priču o malom patuljku koji je morao ostati kod kuće, namijenjenu djeci uzrasta od 3-5 godina kako bi na jednostavan i djeci prihvatljiv način predstavila situaciju u kojoj se našao gotovo čitav svijet te putem priče dočarala djetetu kako boravak u vlastitom domu može biti razigran i zanimljiv. U nastavku možete pronaći njezinu priču o malom patuljku.