Roditelji u doba izolacije

Prošlo je nešto više od mjesec dana od kada je, zbog potrebe za izolacijom i očuvanjem zdravlja, veliki dio naših uobičajenih aktivnosti stao ili je izmijenjen. Djeca su prestala odlaziti u vrtiće i škole, prestala su odlaziti na omiljene treninge nogometa, gimnastike, juda, plesa, u park… A odrasli - neki su, na žalost, ostali bez posla, neki su prekinuli odlaziti na posao i ured preselili u svoj dom, neki pak u strahu i neizvjesnosti svakodnevno odlaze na posao vraćajući se kući svojoj obitelji u brizi za očuvanje kako vlastitog tako i očuvanje zdravlja osvojih najmilijih. Svi smo se našli pred mnogobrojnim i neočekivanim izazovima za nastavak života u izmijenjenim okolnostima. Veliki dio nas našao se pred dodatnim izazovima koje nam je donijela novododijeljena uloga učitelja ili odgojitelja. Jer djeca su s nama kod kuće, a ona manja posebno trebaju više naše pažnje, pomoći i brige. I sama traže da se više uključujemo u njihove aktivnosti jer smo stalno prisutni, a nekima smo jedine osobe s kojima imaju kontakt. Također, roditelji se razlikuju s obzirom na načine i uspješnost suočavanja s tim novim zahtjevima i okolnostima.  

Kako balansirati između vlastitih profesionalnih obaveza, dodatnih dječjih obaveza i obiteljskog života? U razgovoru s roditeljima možemo čuti kako se neki osjećaju preplavljeno, neki umorno, neki frustrirano, pitajući se kako izdržati ovaj tempo u nastojanju da zadovoljimo sve potrebe – i one osobne, i profesionalne i one ostalih članova obitelji.  Svi ovi osjećaji su normalni i očekivani u svako doba, a posebno u ovim novonastalim nenormalnim okolnostima, koje do prije nešto više od mjesec dana nismo mogli niti pojmiti. 

Od trenutka zatvaranja vrtića, promišljali smo kako roditeljima olakšati ovaj period ostanka kod kuće s djecom koja i dalje imaju potrebu za igrom, zabavom, druženjem. Nekoj je zasigurno teško padao ostanak kod kuće i nemogućnost izlaska, prekid rutina. Posebno onima koji žive u stanovima i nemaju okućnice. Nekima je sigurno bilo teško objasniti zašto ne mogu van, zašto ne mogu vidjeti svoje prijatelje, zašto se ne mogu družiti s njima, zašto ne mogu u vrtić, zašto ne mogu posjećivati svoje bake i djedove.

U toj situaciji mislili smo da je dobro s vama podijeliti neka naša znanja i iskustva, pružiti vam podršku i to smo krenuli činiti. Pokrenuli smo Vrtić na daljinu na našoj web stranici, nakon toga i facebook grupu za roditelje i odgojno-obrazovne djelatnike našeg vrtića. To su učinili i brojni drugi. Učinili smo to misleći na dobrobit vas i vaše djece. Svakodnevno objavljujemo razne materijale, igre i aktivnosti koje možete provoditi kod kuće s djecom, a koje su za vas pripremili stručni suradnici i odgojitelji. Objavljujemo i nudimo i različite stručne članke kao podršku vašem roditeljstvu i očuvanju mentalnog zdravlja čitave obitelji. Jer, iako nije lako, sada je najvažnije ne posustati. Na ovaj način, željeli smo i dalje ostati s vama, jer nikome od nas nije lako odjednom prekinuti sve veze. Bio je to način i da osjećamo zajedništvo u ovim teškim trenucima.

Sve aktivnosti, koje smo pripremali i podijelili s vama, donosili smo vam, a donosit ćemo i dalje isključivo kao inspiraciju za one trenutke u kojima možda ne znate ili niste sigurni kako se zabaviti s djecom, kako s njima provesti vrijeme, kako ih usmjeriti u određenom trenutku ili pak pripremiti za školu, jer mnogi će krajem ljeta sjesti u školske klupe. No, pritom nismo imali ideju da morate preuzetu našu ulogu organizirajući vrijeme i aktivnosti za djecu tijekom čitavog dana.

Iako nam je izuzetno drago što nas pratite od početka i uključujete se u naše inicijative i aktivnosti, nekima od vas vjerojatno nije bilo potrebno mnogo. Neki su se i dalje družili sa svojom djecom na način kako to uvijek čine, nemajući vremena pratiti i čitati naše objave zbog mnogobrojnih obveza. I to je u redu. Važno je da se zbog toga ne osjećate nedovoljno dobri i predani roditelji. Nemojte se osjećati loše jer svojoj djeci niste uspjeli organizirati „mali vrtić u kući“. Jer, naša uloga i nije biti odgojitelj ili učitelj. Nismo loši roditelji zato jer ponekad nemamo snage za igru s djetetom, jer im nismo uvijek na raspolaganju ili zato jer ih jednostavno pustimo da se igraju sama. To je uostalom prilika da rade ono što vole, da uče čekati svoj red i nositi se s frustracijom. Nismo loši roditelji jer je našoj djeci ponekad dosadno, niti onda kada se osjećamo umornima, bezvoljnima. Ne moramo uvijek biti njihovi zabavljači. Djeci je potrebno osigurati mjesto za igru u našoj blizini kako bismo ih mogli imati na oku te pružiti podršku u onom trenutku kada to trebaju. Ponekad je dovoljno samo uputiti im svoj osmjeh, pogled, lagani dodir koji će biti znak našeg odobravanja njihove aktivnosti.

Od svega što smo vam ponudili tijekom svog ovog vremena, uzmite onoliko koliko treba vama i vašem djetetu, prateći pritom njegove interese i motivaciju. Pokušajte se ne povoditi osjećajem pritiska, a koji sada možda osjećate, a koji je nametnut od strane različitih izvora, koji govore da je sada pravo vrijeme da „učinite čuda“.

Naša je uloga prije svega biti roditelji, biti mama i tata svojoj djeci i ne zaboraviti da nas djeca jedan dio vremena ipak trebaju za sebe. Nekima će biti potrebno više, nekima manje zajedničkog vremena. No, potrebno je biti uz njih i posvetiti im svoje vrijeme u onim trenucima kada trebaju naš zagrljaj i utjehu, pomoć pri rješavanju zadaće, žele čitati priču, igrati karte ili „čovječe ne ljuti se“, lovice, skrivača, skakati na trampolinu ili samo malo nabijanja lopte u zamišljeni gol. Svako dijete ima drugačije potrebe, kao i roditelj. Neka dijete bude ono koje će birati igru, neka bude kreator, a roditelj ga u tome slijedi. U redu je ako ih uključimo i u naše kućanske poslove ili poslove na vanjskom prostoru i tako stvorimo zajedničko vrijeme i kvalitetne trenutke s djetetom čak i onda kada obavljamo ono što nam najčešće ne ostavlja vremena za druženje i igru s djecom. Djeca obožavaju biti naši mali pomagači, a pritom razvijaju mnogobrojne vještine kao npr. odgovornost, samostalnost, suradničke odnose, stječu radne navike, koje će im biti vrlo dragocjene. Ne zaboravite, svaka aktivnost u kojoj dijete sudjeluje predstavlja priliku za učenje. Važno je s njima dogovoriti plan. Djeca će biti spremnija za suradnju s nama ukoliko im objasnimo što od njih očekujemo i ozbiljno shvatimo njihove želje i potrebe.

Ovo vrijeme kada imate prilike više boraviti sa svojom djecom kod kuće, možete iskoristiti i za poticanje nekih vještina i osamostaljivanju djeteta, za nešto na čemu ste već ranije željeli poraditi ali nije bilo dovoljno vremena. Primjerice, možete poticati dijete na samostalno pranje zubiju, mazanje namaza na kruh, korištenje pribora za jelo, oblačenje, vezivanje vezica, samostalno pospremanje sobe, odviknuti ga od pelena i sl., prateći pritom njegov tempo i dajući mu dovoljno prostora i vremena za savladavanje novih vještina.

I na kraju, nemojmo zaboraviti, kako god odlučili provesti svoje vrijeme s djecom, nije važno što radimo, već kako to radimo, jer to je najvažnije kako bismo sačuvali dobar odnos s djetetom.

Napisala: Gorana Mišćenić, stručna suradnica psihologinja