Na Leprince visi „gospodin Neću“

Na Leprince visi „gospodin Neću“

Sedamnajstega jenara, kako užanca nalaže, treba pusta obesit na pal. Deca vrtića Veprinac tega su jutra bila jako vredna. Najprvo'j rabilo zibrat ime pustu, a onda ga'j rabilo i storit. Pripravili smo robu, papuči, rukavice, periku, klabuk i seno. Sen guštun deca su delala „gospodina Neću“. Sega'j bilo sagdere, ali tako to mora bit. Kad smo ga finili, obesili smo ga na zid spreda vrtića. Tamo će viset do pepelnice. Želimo sen juden ovega kraja da ponemeju, maškaraju se i da se zabave s nami va sen ča ćemo pripravit ovo leto!

Živio pust!

P.S. Kad smo delali pusta, niki ni rekal „neću“!